Ovim Spomenarom željeli smo obilježiti dvjestaobljetnicu postojanja stare katoličke župe u Tramošnici.
Nastojali smo dati kraći povijesni pregled o narodu i župi kroz nekoliko stoljeća i utvrditi da su u njoj živjeli naši vrijedni i dragi pređi. Oni su gradili svoje domove, crkve i kapele, podizali križeve i spomenike svojim mrtvim, njegovali svoju nošnju i stare običaje, razvijali puninu svoga življenja u povoljnim i nepovoljnim vremenima.

Iz krila ove zemlje potekli su mnogi vrijedni, pametni i pošteni Ijudi, koji su svojim žuljevitim rukama bezbroj puta preorali ovu zemlju, iz nje crpili snagu života, svojim znojem je oplodili, a molitvama i patnjama posvetili.

Na temelju svega što je ovdje rečeno mi znamo, a to želimo viknuti do neba i prijateljima našim i neprijateljima, da je ovo naša zemlja, naše ognjište sveto, koje nam nitko ni svojatati ni oteti nema pravo........



........... Oni, koji su u ovoj zemlji pokopani, kosti njihove iz zemlje, a duše s neba poručuju nama živima i ovdje i svugdje po svijetu raseljenim, da se vratimo na ognjišta svoja i našu svetu zemlju. Ako to ne učinimo danas, ili najkasnije sutra, snosit ćemo neoprostivu odgovornost pred našim mrtvim očevima, pred onim koji su braneći ovu grudu dali živote svoje, ali i pred rođenom i nerođenom djecom svojom, da smo ne samo napustili, ostavili, nego i prodali zemlju svoju.

Jer, ako nas ne bude danas ovdje, netko drugi doći će sutra živjeti u zemlji ovoj, preorati grobove djedova naših i lagati da nas nikada ovdje ni bilo nije.

Zato, dovedimo djecu svoju na naša porušena ognjišta, provedimo ih kroz naše zarasle njive i puteve, odvedimo ih na grobove djedova naših i recimo da je ovo naša zemlja, najljepša i najdraža na svijetu. Recimo im da je svuda hladna tuđina a da je ovo jedina topla domovina. Poručimo im da ovdje želimo ostaviti kosti svoje i neka im stalno u srcu odjekuju riječi pjesnika :

"U tvom polju daj mu groba, Tvojim cvijećem grob mu kiti!"

Zahvalimo svima, koji su nas kroz ove tužne godine progonstva primili, državama i narodima njihovim, zahvalimo na svakoj toploj riječi utjehe i podrške, na čaši hladne vode, na krišci kruha, kojom su nas gladne nahranili, na odjeći kojom su nas gole obukli, na lijekovima kojim su nas bolesne liječili, na kolijevkama u koje smo svoju djecu polagali, na kovčezima u koje smo svoje mrtve sahranjivali, na školama u koje su našu djecu primili.

Svojim riječima zahvale dokažimo prijateljima našim, da smo potekli iz civiliziranog kršćanskog naroda, koji zna za zahvalnost i da ćemo im jednom, u bolja vremena, za svu dobrotu dobrotom uzvratiti. Oprostimo onima koji su nas s naših ognjišta protjerali, naše domove i svetišta porušili, istjerajmo iz srca mržnju i želju za osvetom, a Bogu prepustimo sud o djelima Ijudskim. Naše patnje i poniženja, kroz sve ove godine, sigurno su takle srce Božije i nadamo se da se ovo nikada neće ponoviti ni nama ni našoj djeci.

Na temeljima porušenog svetišta Gospe od Anđela, evo opet niču novi zidovi, a zvono na improviziranom zvoniku, sa ovog posvećenog brda, odjekuje tramošničkim brdima i dolinama. Stara Tramontana, draga naša Tramošnica, opet se budi, i Gospa zove pod okrilje starog svetišta razasutu djecu svoju, da se okupe oko stare Matice, župe Tramošničke i svoje drage Gospe od Anđela.

Iz knjige "Tramošnički spomenar" autora Franje Kristić