Na ovim stranicama smo već pisali o potrebi izgranje doma za stare i nemoćne u D.Tramošnici.

Pokojni fra Valerije Stipić je mnogo ranije spoznao ovu potrebu.
Ovdje možete pogledati dio fotorafija sa te akcije, koju je orgnizirao sada pokojni fra Valerije. Bio je već obezbijediodo 2008. godine
1.    Kod općine Pelagićevo je obezbijedio uvjete za dobijanje dugogodišnje koncesije ( do 90 godina) na zemljište i objekte sada potpuno devastirane osmogodišnje škole.
2.    Kod općine Pelagićevo dobio obećanja o novčanoj donaciji za namjenu sanacije ovih objekata
3.    Kod Vlade Republike Hrvatske dobio znatna sredstva za namjenu potpune sanacije krova kompletne škole ( ali samo ako se bude realizirao ovaj plan)
4.    Sa mještanima Tramošnice ( za svoga života- pred sami kraj života) gotovo potpuno očistio posjed i preostali dio objekta škole
5.    Obezbijedio Idejni projekt  
Ideja , koja se danas realizira je da se dom za stare i nomoćne izgradi u objektu devastirane osmogodišnje škole Moša Pijade u Donjoj Tramošnici, je u stvari još od Fra Valerija i njegovor
Idejnog projekta.

Stjecajem nepovoljnih  okolnosti , ne svojom voljom, Tramošnjani su nepravedno osuđeni da biraju :
-    ili će živjeti i dočekati kraj života u Tramošnici ( na svom pra-pradjedovskom ognjištu), u trenutno slabim životnim uvjetima , bez telefona, bez zaposlenja i šanse za blisko zaposlenje,bez javnog prometa, bez prave osnovne i osmogodišnje škole, bez ambulantne liječničke usluge, bez puno toga što su ranije imali.
-    ili će živjeti i dočekati kraj života razasuti diljem svijeta, neki u dobrim a neki u lošim uvjetima, podosta starih i nemoćnih po domovima za stare i nemoćne, i onda podosta njih poslednji put stići u Tramošnicu u lijesu.

Podosta Tramošnjana kraj života trenutno dočekuju u domovima za stare i nemoćne u raznim mjestima i u Bosni ( u ne tako udaljenim mjestima).

A zasigurno je da su svi stari i nemoćni zaslužili  staračke dane dostojanstveno provesti i konac svog života  dočekati, ako ne u svojoj vlastitoj kući, onda makar u svom rodnom mjestu, gdje znaju i tko je tko, gdje znaju kako baš i zemlja diše. I žele, dok još mogu bez tuđe pomoći, prošetati i dio dana provesti  na svom pragu, a ipak biti sigurni da imaju mjesto gdje će imati potpunu ljudsku , ali i medicinsku skrb.
Svi stari i nemoćni ,bilo da su od kuda su zaslužili isto, jer nisu oni krivi što su stari i zato nemoćni, pa svi ćemo to biti.
Vlasnik predmetne nekretnine (općina Pelagićevo), procedurom javne nabavke prodala je zemlju i objekat devastirane osmogodišnje škole. Kupac na ovoj nabavci je bio iz D. Tramošnice (I.Šokčević).

Šta je sigurno :

1    Dom za zbrinjavanje starih i nemoćnih nije karitativna ustanova, i nesmije se osuditi na milost ili dobru volju darovatelja.
2    To je zdravstvena institucija, koja mora potpuno zadovoljiti i zakonske propise, sve s ciljem zadovoljenja  potreba svojih štićenika ( starih, nemoćnih i nažalost često boljesnih ).
3    To je  institucija koja ima titulara ( vlasnika) koji odgovara i zakonodavcu, i Bogu i ljudima za kvalitetu pružene usluge smještaja i skrbi  za svoje stanare- korisnike.
Vlasnik će imati trošak, uložit će kapital, treba i da zaradi, jer se od svakog pa i ovog rada treba i zaraditi.
Dakle, napravit će kalkulaciju, i odrediti cijenu smještaja, koju korisnici trebaju plaćati, to plaćaju svugdje.

Zapisao : Tadija Leutar

Pogledajte fotografije