Jedna stara sevdalinka počinje nekako ovako: „Kako si mi prijatelju, jedva sam te prepoznao...“

- slično nekako bijaše pri okupljanju naše generacije, rođene oko 1953. godine. Bog te mazo, to je pola stoljeća od kako smo završili osmi razred naše osnovne škole. Rijetki od nas su se povremeno susretali, ali većina nikada poslije toga. Zato smo i poduzeli inicijativu da se okupimo, dok nas još ima (naime, 13 osoba iz te naše generacije već su se preselili u vječnost) i dok smo još koliko-toliko zdravi i mobilni. Neizvjesnost, uzbuđenje, iščekivanje je bilo na vrhuncu pri našem susretu dana 28.7.2019. u 11 sati ispred crkve u D.Tramošnici, kojom prigodom smo sudjelovali na Sv. Misi za sve one koji nisu više među nama.

Poslije Mise smo se preselili u obližnji kafić-restoran „Kod ŠKEMBE“ gdje smo uz iće i piće ostali do kasno. Postoji neka doskočica koja kaže: „Sreo sam svog profesora poslije 30 godina. Prepoznao sam ga po kaputu i po frizuri.“ I mi smo se pokušavali na razne načine prisjetiti jedni drugih. Puno vremena je prošlo, puno toga se doživjelo i proživjelo i strpalo u škrinju uspomena. A ljudi s vremenom počnu kopati po toj škrinji i šetati po nezaboravnim uspomenama djetinjstva i rodnog kraja. Otvorila se duša, navrle lijepe uspomene. Imalo se o čemu razgovarati: životni put, obitelj, posao, radost, žalost, bolest, a nadasve povratak i prisjećanje na dane mladosti. Svatko sa svojom sudbinom. Neke sreća mazila, pa kada bi kupili i malu porciju ćevapa, u njoj nikada nije bilo manje od sedam komada. Drugi prešli možda teži put, ali ukupno gledano, dobro je. Prštali komplimenti sa svih strana, kako dobro izgledamo i kako se nismo puno promijenili. Sve i da nije tako, nekako godi i lijepo za čuti. Lako „curama“, malo se pofarbaju, malo nabace šminku i skoro uvijek iste. I zaista, imajući u vidu da je dobar dio životnog puta iza nas, i ako smo mogli doći sa svih strana svijeta, dobro smo, dobro izgledamo i trebamo biti zadovoljni.

Bilo je predivno. Svi smo izrazili želju da se opet okupimo. Ostao je mali žal za onima koje smo kontaktirali, a nisu mogli doći i isprika onima do kojih nismo uspjeli doći. Možda kod slijedećeg okupljanja. Dao Bog da to bude čim prije. Bio je to jedan prelijepi kamenčić za mozaik našeg života, a život je prekratak da bismo dopustili da samo tako prolazi mimo nas.

Sudionici okupljanja

1.      Anica Garić

2.      Tomo Bošković

3.      Nikola Leutar

4.      Stjepan Vidaković

5.      Stjepan Martić

6.      Ivan Šokčević

7.      Ilija Mićić

8.      Dragica Dadić

9.      Mara Ivanković

10.  Ruška Paškuljević

11.  Petar Dadić

12.  Matija Jurić

13.  Ilija Kozić

14.  Matija Vidaković

15.  Nino Zovkić

16.  Ana Mijić

17.  Jozo Puškarić

 

 

 

 

T.Bošković

 

Pogledajte fotografije