Nedavno mi dođe podruku knjiga ne tako poznatog pjesnika, rođenog u okolici Bjelovara, a odavno živi u Beču.

Svoju zbirku pjesamo započinje ovako: „Odrasto sam ovdje, živio sam tamo, a često sam putovao i tamo i amo“. I svašta čovjek piše; o rodnom mjestu, o ljubavi, o obitelji, a najviše o tom svojem lutanju kroz život i potragom za boljim životom, da bi negdje poslije, već pomalo umoran od svega toga napisao: „Došao sam do velike željezne kapije koja je ulaz na groblje, odnosno mjesto na kojemu svatko jednom nađe svoj mir“.

Čovjek slične sudbine kao mnogi od nas. Reklo bi se da smo mi svi samo putnici na ovome svijetu, a na kraju puta uvijek isto poznato odredište – neko groblje, odnosno mjesto posljednjeg počivališta. Netko prije, a netko poslije, ali svi putevi vode u tom smjeru. Ako smo dugo i sretno poživjeli, zahvalni smo Bogu na tome daru, a ako je naše putovanje kraće trajalo i uz poteškoće, obično kažemo da je to volja Božija i tako to prihvatiti. Jer i život i smrt samo je jedna faza i priprava za onaj ljepši, vječni život. Valjana karta za taj smjer je dobar i pošten život. Naš život je dar i tako ga prihvatiti i tako se prema njemu odnositi. I kad je teško i kad nas tuga mori, biti vedar, optimista, pun vjere, nade i sreće, vjerujte nema umjetnosti na svijetu veće.

A to naše putovanje i tamo i amo i odlazak na groblje, najviše dođe do izražaja u dane Svih svetih i Dušni dan. Tako i mi Tramošnjani pohrlimo na naša matična groblja, da obiđemo one koji tamo počivaju, da se za njih pomolimo i da se pomalo i na svoj svršetak podsjetimo. Stekne se dojam da naše groblje oživi i kao uvijek, lijepo uređeno, ukrašeno tisućama buketa i lampiona koji pomalo dogorijevaju, a noću ostavljaju dojam nekog svijetlećeg vječnog grada.

A naši svećenici, ovlašteni od Kristove Crkve da okupljaju, podučavaju i usmjeravaju svoje vjernike ka pravom putu, toga dana mole zajedno s nama. Misno slavlje predvodio je župnik Donje Tramošnice, uz asistenciju župnika Srednje Slatine i Gornje Tramošnice. Nakon Evanđelja koje je govorilo o blaženstvima iz Isusovog govora na gori, propovijed je održao fra Jozo Puškarić. Upitao je sve prisutne koliko se trudimo živjeti i raditi u skladu s onim što Isus navodi: skromno, ponizno, u duhu siromašno, krotko, pravedno, milosrdno, čista srca, miroljubivo, bili progonjeni i trpjeli za svoju vjeru. Znamo li pravo značenje tih riječi. Danas častimo one koji su tako živjeli koji su svoj život nastojali proživjeti na najbolji mogući način, uz puno povjerenje i predanje Bogu. Takve trebamo slijediti i imati kao uzore za svoj život.

Na kraju Mise župnik iz Gornje Tramošnice podsjetio je na obvezu plaćanja za održavanje groblja. Iznio je podatke da svake godine sve manji broj ljudi daje za održavanje groblja. Isto tako podsjetio je da sve manje ljudi traži da svećenik zajedno s njima izmoli Opijelo za njihove pokojne. To je znak da se ljudi sve manje mole i da će vjerojatno sve rjeđe dolaziti da obiđu svoje pokojne. Zapaliti svijeću i donijeti buket nije jedini i najvažniji znak sjećanja, puno je važnija molitva. Plan izgradnje Mrtvačnice i sanitarnog čvora na groblju sporo napreduje. U protekla tri mjeseca samo je troje ljudi dalo doprinos za tu namjenu, a ima i onih koji su protiv te ivnesticije. Postoji mogućnost dobivanja dodatnih sredstava od nekih institucija, no zasad su to samo obećanja. Kao što reče župnik, mnogi se boje da od gradnje neće biti ništa pa su voljni pomoći kada gradnja stvarno započne. Stoga će pripremni radovi i započeti već slijedeći tjedan. Ruši se prilaz i postojeća kapelica, jer je u lošem stanju i u nju stane tek 30-tak vjernika, a nova bi bila većeg kapaciteta.

Poslije Mise čuo sam nekoliko komentara vezano za ovu obavijest. Mnoge je iznanadio plan rušenja postojeće kapelice, svi su mislili da se uz nju dogradi mrtvačnica. Neki su protiv rušenja postojeće kapelice (koja i nije u tako lošem stanju) već da se iznađe rješenje dogradnje i povezivanja sa postojećom kapelicom. Ako nije kasno, možda vrijedi razmotriti i ovaj prijedlog. Kažu ako želiš saznati kakvi su ljudi u mjestu u koje si prvi put ili slučajno navratio, otiđi prvo na njihovo groblje i mnogo toga će ti biti jasno. Groblje je ogledalo mjesta i ljudi koji tamo žive i svih nas koji od tamo potičemo. Groblje nas okuplja i povezuje. I danas smo se okupili kao rijetko kada u ovolikom broju. Stoga čuvajmo i odnosimo se dostojanstveno prema našem groblju i onima koji tamo počivaju. Reče župnik da će uskori biti objavljen Kodeks, odnosno pravila i upute vezane za naša groblja (gdje će biti sadržane cijene ukopnih mjesta i ostale pristojbe, te pravila ponašanja i korištenja groblja).

 Par dana prije, vrijeme sunčano, sparno, pretoplo za ovo doba godine, a na sam blagdan oblačno i vrlo ugodno. Na granicama velike gužve i duga čekanja, a ljudi samo pristižu. Kao što su došli tako će i otići. Mnogi će nastaviti putovati i tamo i amo, samo daj Bože da to putovanje potraje čim duže prije nego dođemo do one željezne kapije koja je ulaz na mjesto na kojemu svatko jednom nađe svoj mir.

T.Bošković

U Zagrebu, studeni 2018.

( Galerija fotografija, Svi Sveti - Okruglić )