Blagoslov polja 2019. – Jurjevo, Markov dan...

Prvi blagoslov polja u našim župama započinje baš u Orlovom Polju, na blagdan Jurjeva.

Biti prvi u nizu nekih događaja, započeti nešto prvi, ima neko posebno značenje, neku dodatnu težinu. Blagoslov polja u našim krajevima ima dogogodišnju tradiciju i veliko vjersko značenje. Prvi blagoslov polja u našim župama započinje baš u Orlovom Polju, na blagdan Jurjeva. Nisam pitao fra Jozu zašto baš započinje u O.Polju pa si nešto mislim; možda zato što smo mi Orlovci malo bolji vjernici. Tako ću misliti dok ne dobijem neko drugo dobro uvjerljivo objašnjenje.

I tako, dan prije blagoslova, u prekrasno predvečerje, skupio se naš komšiluk, a ja načuo vremensku prognozu, pa onako malo mudro kažem mlađem rođaku: „Znaš, Marinko, pretpostavljam da će sutra pasti kiša što bi bilo korisno, jer ako na Jurjevo volu pokisne  rog, godina će biti rodna“.   Ostalo to meni u sjećanju kako su pričali naši stari. A kada je Sunce otišlo na počinak, nastupila čudesna noć posuta zvijezdama, kakvu u Zagrebu nisam vidio godinama. Iz obližnjeg šumarka razli se čarobni pjev ptica, a laveš psa dopiraše iz Mandića.

Kada je noć minula, dan svanuo i utihnula pjesma ptica, započe kiša uz prilično jak i hladan vjetar. Eh kada bih još znao da li je taj vjetar Savac ili Modričanin (pretpostavljam da je ime nastalo od mjesta iz kojeg smjera puše), tada bih znao koliko dugo će padati kiša.  To je dobro znao moj prika Mato iz Josića, ali nisam zapamtio tumačenje. Ma pitati ću ja našu književnicu Mariju, jer ona zna sve naše stare običaje pa valjda i poneku babinsku priču. Na sreću kiša prestade padati oko 9 sati. Pred kapelicom mi prišapnu onaj rođak: „Čiča T., džabe si pogodio ono za kišu kada nema volova da im pokisne  rog“. Mislim u sebi, kako nema volova, no nisam ništa rekao jer je počinjao obred.

Obred je predvodio naš župnik fra Jozo Puškarić uz asistenciju velečasnog Ante Adžamić iz Slatine. U dvorištu kapelice obavljena je molitva i obred blagoslova polja, a Sv. Misa je održana u kapelici.  U odnosu na prošlu godinu, kapelica je dobila „novo ruho“. Naime, prilozima mještana i ostalih dobrotvora, kupljeno je 10 prekrasnih drvenih klupa i tepih po sredini, a postavljene su nove pločice na ulaznim stepenicama. Najveći teret oko realizacije podnijela je naša Kata Lučić uz pomoć Marka, Jure i ostalih volontera, te im ovim putem želim iskreno zahvaliti u ime svih mještana. Kapelica zaista lijepo izgleda, a mnogi sada mogu sjesti za vrijeme obreda. A ove godine bilo nas je prilično. Neki su čak po onom vjetru ostali naslonjeni na ogradu u dvorištu. Ako im je bilo teško, malo pokore nije na odmet.

Fra Jozo je u lijepoj propovijedi govorio o velikom značenju rada na zemlji i plodovima koje nam ona dariva. I zato na današnji dan molimo Sv. Juraja da blagoslovi naša polja, naš rad, naše obitelji.  Na kraju je župnik pročitao donatore, svima zahvalio i zaželio lijepo i ugodno druženje uz obiteljski ručak. Kiša prestala, a blatu ni traga jer selo je dobilo novi asfalt. Lijepo za vidjeti i ugodno za putovati. Topli  obiteljski ručak uz familiju i drage goste, no ipak me nešto steglo u grudima. Počeli smo se osipati. Prošle godine bila jedna stolica prazna, a ove godine još dvije.  I svi smo zaključili da se trebamo češće okupljati pa dokle možemo. I nastojati da nas dođe čim više. Kažu da roda Klepetan svakog proljeća pri povratku preleti oko 15 tisuća kilometara, od juga Afrike do hrvatskog sela Brodski Varoš da bi stigao do svoje Malene i njihovog rodnog slavonskog gnijezda. I tako već 16. godinu za redom.  I taj put preleti za nešto više od mjesec dana. A nama teško sjesti u vlak, autobus, luksuzni  automobil ili avion i za par sati si doma iz bilo kojeg kraja svijeta.  Sretan je onaj, bio kralj ili seljak, tko pronađe mir u svome domu.  Ja se tako osjećam pri svakom ovakovom susretu.
Sutra osvanuo novi dan uz još uvijek priličan broj mještana. Kao stvoren za lagano opuštanje, kavicu, završavanje manjih poslova i posjetu malobrojnoj familiji. Pođem sa bratom na groblje da malo uredimo za sutrašnji blagdan, s namjerom da navratimo kod „Škembe“. Kako nismo mogli naći mjesto za parkiranje, navratimo pri povratku. Veseli čovjeka da je barem kafić dobro posjećen. Zamirisa kava, kojom nas je častio Željko Matić, te mu i ovom prilikom zahvaljujem. Ugodno je bilo porazgovarati sa mještaninom povratnikom, koji aktivno sudjeluje u svakom činu usmjerenom ka poboljšanju uvjeta življenja u našem mjestu. U ovo vrijeme masovnog egzodusa, lijepo je znati da se neki i vraćaju. Takav čin ima svoju cijenu, ali ima vrijednosti koje nisu na prodaju, niti se mogu kupiti. Uvjeren sam da je i Željo pronašao mir u svome tramošničkom domu. Oduševio me šećer za kavu, ali sam zaboravio pitati da li su to sponzori ili glavni komitenti kafića. Neka ih neka.


U četvrtak  25. travnja blagdan Sv. Marka, blagoslov polja i Misa na Okruglićkom groblju. Prekrasan dan. Puno groblje ljudi, grobovi uređeni i ukrašeni. Umjesto porušene kapelice, postavljen improvizirani šator. Čujem razne komentare i mišljenja na tu temu. Blagoslov polja predvodio je fra Jozo, a Misno slavlje velečasni Anto Adžamić i župnik G. Tramošnice. Velečasni Anto (koji je na službi u Njemačkoj) u svojoj je propovijedi govori o smislu života i smrti. Ovo je prilika da se na ovom groblju svi toga prisjetimo, da se naučimo živjeti i opraštati. Sutra ćemo se razići, ali ne smijemo zaboraviti odakle dolazimo i koje vrijednosti sa sobom trebamo nositi. Mnogi će se od nas na kraju životnog puta vratiti ovdje i tu počivati. Govorio je vrlo lijepo i nadahnuto, komentirali su poslije mnogi.
Na kraju Misnog slavlja župnik je pročitao donatore, te dao obavijest vezanu za izgradnju nove kapelice i mrtvačnice. Dodijeljena je i donacija za ovaj projekt, ali moramo čekati dok se ne ishode svi papiri i pečati. Zato moli za strpljenje i nada se da će nova kapelica biti gotova do blagdana Svih Svetih. Dao Bog da tako bude! Iako se broj mještana pomalo smanjuje, i novo i staro groblje se neprestano šire. Ograđeno i izbetonorano je nekoliko novih grobnih mjesta i župnik moli sve one, koji se namjeravaju ovdje sahraniti, da na vrijeme rezerviraju mjesta. Naša groblja uredno se održavaju i funkcioniraju uz propisani Kodeks, odnosno upute i pravila korištenja istih. Za svaku pohvalu svima koji tomu doprinose.  Htjeli mi to ili ne, svi ćemo jednom prosuti sjaj očiju, jer život je kao voda i nikada ne znamo kada će iscuriti. Svačija svijeća je zapaljena, neumitno  dogorijeva i jednoga dana će se ugasiti. Stoga je mudro na vrijeme osigurati, i lijepo bi bilo da to počivalište bude na nekom od naših groblja.
T. Bošković
U Zagrebu, travanj 2019.