Dragi organizatori,dragi Tramošnjani

Već su prošla gotovo dva tjedna od vaše /naše Tramošnjičke večeri. Htjedoh se već ranije javiti ali kao i kod svih ,uvjek taj nedostatak vremena! Ali kako se kaže; nikad kasno ,pogotovo za lijepu riječ!

Već je dosta rečeno o toj večeri a ja ,kao samo mali dio sveg toga, mogu samo reći: jako lijepo…!Nije se moglo drugačije niti očekivati, kad se toliko truda ,znoja i želje utka u sve te pripreme! Mene osobno uvijek iznova oduševljava taj entuzijazam..ta volja,..ta nesebičnost svih tih vrijednih ljudi koji sve to organiziraju…(i kod drugih udruga) a sve u cilju da se besprijekorno i sa osmijehom na licu dočekaju dragi gosti,prijatelji ,da se domaćinski ugoste ..i sve sa zajedničkim ciljem:da se održe naše tradicije a i da pomogne svom kraju!!Ja takva okupljanja doživljavam kao nešto što nas sve skupa spaja bez obzira iz kojeg smo kraja stigli... …. …........


.....Svi smo mi zbog nekog razloga napustili svoja ognjišta u Domovini,razišli se diljem svijeta,došli i ostali,ali svoje se nezaboravlja...I sve nekako sve više nedostaje..!!I dok gledam one prekrasne nošnje,misli mi polete ka minulim danima djetinjstva… roditeljima...našim krajevima….!Lijepo je bilo vidjeti na jednom mjestu toliko mladih ljudi kojima je tradicija i obveza prema rodnom kraju tako bitna a posebno me fascinirala priča jedne mlade djevojke,(mislim da je iz Njemacke),koja je došla avionom i već se tu istu večer vratila natrag..!Svaka čast!!!!

Zbog takvih kao ona ..,zbog ovakvih kao vi koji se toliko nesebično,trudite… ali i zbog svih vas koji iz daleka stigoste,svih onih veselih lica u dvorani , mi svi ćemo opstati i ovdje a i tamo u našim, velikim djelom, porušenim i otetim krajevima...Ovakvim druženjima nemožemo nestati…,nemožemo ovdje u tuđini izgubiti ono naše…,naše drage običaje,naša sjećanja..,nas same..ono što smo..i od kud smo !Nesmijem grijesit dušu,nije nama ovdje loše…,samo ipak nešto nedostaje..,nešto neda mira …pa kopka po duši…

Bilo je i prijatelja Tramošnice,različitih udruga,klubova(plehancana,dervenćana,slavonaca.…),Nisam ni ja iz te vaše lijepe Tramošnice o kojoj gotovo svakodnevno toliko toga lijepog čujem.Čak mi se na poslu onak na brzinu preko interneta(Ano, nebi smjelo :-) !!)sa puno ponosa pokazu neke nove slike, događanja…Meni je tu večer bila velika čast da bar na kratko obučem onu vašu lijepu trdicionalnu opravu…da budem mali skromi dio sveg tog.(dodoše uvijek imamo problema sa vezanjem marama i bilo bi lijepo da nam se iduće godine javi neka draga žena, da nam pokaže kako da to pravilno napravimo :-) )

I u crkvi u Thunu je bilo posebno,fr Puškarić nas je počastio svojom nazočnošću , vođenjem Svete mise, čak i Grličanjem. I bez obzira na neprospavanu noć svi smo pozorno slušali i imali smo što čuti!, činilo mi se da mu je na licu ucrtano puno toga što naši svećenići proživiše za vrijeme rata i poslije….Večer je prošla i kad sam pomislila da sad neko vrijeme neću baš puno slušati o Tramošnici :-) ,opet sve iz početka :sa gotovo jos više poleta počinjete već sad sa planirate kako jos bolje organizirati 6.Tramošničku večer…a znam da se sa velikom radočću planira odlazak u Frankfurt,Beč…

Pa što se tu može opet više reći osim :Svaka čast!! Hvala vam na lijepom ugođaju i gostoprimstvu!!Odat ću samo još jednu malu tajnu,pronašao se je jedan stari recept za vaše/naše tradicionalne kolačiće(a tko ih kao dijete nije jeo :-) ?..nabrzinu ispečene,svima su sigurno bile i slatke i drage..)pa evo oprobat ćemo ih iduće godine i sigurna sam da se biti ukusni a bit će ih i dovoljno :-) Evo toliko od mene,običnim riječima ali od srca…!Lijepi pozdrav svima ,i ako Bog da, do iduće godine! I nemojte što zamjeriti! :-) :-)

Veronika O.